Velesajam između prošlosti i budućnosti

Sada već davna odluka iz sredine pedesetih godina prošlog stoljeća da se izgradi novi most preko Save, nazvan Most slobode, bila je značajan poticaj širenju Zagreba na jug, dok je istovremeno izgradnja novog kompleksa Zagrebačkog velesajma potaknula bržu urbanizaciju čitavog područja na način da je ubrzala izgradnju cjelokupne infrastrukture, od struje, vodovoda i kanalizacije do primjerenih prometnica koje su bile potrebne kao prilaz Zagrebačkom velesajmu, a iskorištene su za razvoj čitavog područja. Do tada prisutno uzdužno širenje grada prema istoku i prema zapadu zamijenjeno je usmjeravanjem širenja grada na jug, preko rijeke. Ovo rješenje obilježeno je ortogonalnim rasterom prometnica unutar kojega su shematizirano raspoređene stambene zgrade i sve ostale građevine i površine, uz novi gradski centar koji je bio logičan nastavak razvoja i širenja grada prema jugu. Povezanost planiranog novog centra s Velesajmom pokazuje jasnu namjeru nadopunjavanja sadržajima koji su namijenjeni i stanovnicima i posjetiteljima. Ubrzo nakon početka izgradnje Velesajma započela je i izgradnja prvih stambenih zgrada u novozagrebačkim stambenim naseljima Novi Savski gaj 1957. i Trnsko 1960. godine.

Snimio Jurica Galović / PIXSELL

Ni na nebu ni na zemlji

Rješenjima se nastojalo naći poveznicu starog i Novog Zagreba, a kao posebna zanimljivost može se istaknuti pokušaj prenošenja urbane matrice donjogradskog bloka u novozagrebačko okruženje. Transformacija ovog dijela gradskog područja u budući centar grada južno od rijeke Save započela je prije više od pedeset godina. Logičan je slijed njegova položaja na glavnoj gradskoj osi s koje se mogu sagledati svi prirodni i povijesni slojevi u razvoju grada, što je iznimna vrijednost za grad veličine Zagreba. No grad se mijenja, mijenjaju se potrebe i grada i stanovnika i gospodarstva. U toj priči Velesajam se našao ni na nebu ni na zemlji, ili kako je to možda u kontekstu njegovog nastanka bilo, između istoka i zapada – u to vrijeme bio je jedini svjetski sajam na kojem su sredinom dvadesetog stoljeća, u vremenu zahlađenja političkih odnosa između kapitalističkih i socijalističkih zemalja, izlagali svi.

Kad pogledamo prostornu matricu velesajma vidljiv je niz paviljona duž tri uzdužna poteza u smjeru istok–zapad, dok je urbanističko oblikovanje zbog kratkih rokova za promišljanje i izgradnju potisnuto u drugi plan u odnosu na projekte pojedinih paviljona. Takav pristup stvorio je neusklađene prostorne odnose u cjelini i između pojedinih paviljona. No, u tom je razdoblju očita iznimna stručnost, organiziranost i suradnja arhitekata i konstruktera koji su uz brojna ograničenja i kratke rokove uspješno izradili projekte i izgradili paviljone usporedive s najznačajnijim djelima onovremene arhitekture.

Kako oživiti zaštićeno kulturno dobro?

Danas je prostor Zagrebačkog velesajma zaštićen kao kulturno dobro i upisan u listu preventivno zaštićenih kulturnih dobara, dok su neki paviljoni posebno zaštićeni kao sastavni dijelovi građevnog fonda spomeničke vrijednosti. Imamo i graditeljski fond naglašene ambijentalne vrijednosti, unutar kojeg se preporučuje očuvanje popisanih građevina od ambijentalnog značenja, uz mogućnost njihove rekonstrukcije u postojećim gabaritima s prilagođavanjem oblikovanja pročelja današnjim potrebama.

Područje Velesajma i dalje je prostorna razdjelnica Novog Zagreba, koja sve teže prati suvremene potrebe grada, a specifičan sklop u kontekstu razvitka Zagreba i njegova prelaska na prekosavsko područje nadilazi okvire i ograničenja funkcije, lokacije i razdoblja. Stoga Grad ponovno pokreće aktivnosti koje će, nadamo se, dovesti do pune integracije područja Velesajma i grada. Natječaj za centar južnog Zagreba raspisan 1971. probudio je nadu da će se urbana osovina od sjevera do juga pretvoriti uz Velesajam u centar grada koji će imati sva obilježja metropole. Sjetimo se i 1985. godine kada je raspisan natječaj za veliki hotelski, kongresni i poslovni centar na istočnoj granici Velesajma, gdje i danas u prašini stoje parkirani automobili. To je samo jedan od mnogih natječaja i izrađenih studija, no nadu daje činjenica da Zagreb prepoznaje Velesajam kao jedan od važnih gradskih projekata i naziva ga u Planu razvoja Zagrebački velesajam – mjesto susreta istoka i zapada.

Projekt Zagrebački velesajam – istok

Trenutno je najkonkretniji projekt Zagrebački velesajam – istok za koji je ove godine provedeno i javno savjetovanje. Ponovno se planira isto ono što je osmišljeno prije mnogo godina – kongresni centar, novo gradsko kazalište, hotel i razni poslovni i javni sadržaji. Od prvih razmišljanja prošlo je dosta godina, no ideja je i dalje ista, znači da je dobra. Budućnost Zagrebačkog velesajma i svih izgrađenih paviljona još nije u potpunosti sigurna, no uz dobro promišljenu pripremu koja će poštovati ideju Velesajma kao poveznice, a ne razdjelnice daje nadu da će zatvoreni sklop skinuti žičanu ogradu i nakon revitalizacije ponovno postati mjesto susreta građana Zagreba, gospodarstvenika, znanstvenika i svih putnika namjernika.

Put nije jednostavan, niti brz, no poštovanje osnovnih premisa zaštite onoga što zaista treba štititi i donošenje odluka o onome što treba rušiti bit će dobar put. Upitno je čuvanje nekih paviljona zbog ambijentalnih vrijednosti, jer što je to novi ambijent, još ne znamo. Ali postupna urbana preobrazba i integracija cijeloga područja u gradsko tkivo, uz sačuvan prostorni identitet i stavljanje u funkciju zaista vrijednih postojećih paviljona može Zagrebu sutra donijeti ono što je ideja izgradnje Velesajma bila prije osamdeset godina. Ulice, zgrade i ljudi čine grad, a gradovi se razlikuju, mogu biti metropole ili na globalnoj sceni nevažni gradovi. Velesajam je preseljenjem na jug u rujnu 1956. Zagreb u svijetu afirmirao kao metropolu, a hoće li tu svoju funkciju uskoro ponovno preuzeti, pokazat će vrijeme.